Kneza Mislava naslijedio je oko god. 845. knez Trpimir. Iako je knez Trpimir priznavao vrhovnu vlast franačkog cara Lotara, to ga nije ni najmanje smetalo da vlada kao samostalan i jak vladar. U svom kneževskom dvoru imao je dvorske  svećenike, dvorske komornike, te stalnu pratnju u kojoj su pored ostalih, bili uključeni i najugledniji župani koji su bili Trpimirovi savjetnici i suradnici.

    Napadi Arapa koji su oslabili Bizant i Veneciju, knez Trpimir je mudro iskoristio. Prema svjedočanstvu benediktinca Gottschalka, Trpimir je između 846. i 848. uspješno ratovao protiv Bizanta i Venecije na moru i na kopnu. Kad su Neretvani napali i sam mletački grad Caorle, Trpimir je razbio bizantskog namjesnika koji je tada stolovao u Zadru.

    Između 854. i 860. Bugari su napali Hrvatsku, koju je Trpimir s lakoćom obranio, a konačan udarac zadao im je u sjeveroistočnoj Bosni, gdje su tada graničile Hrvatska i Bugarska. Sve te pobjede dokazuju kako je Trpimir bio moćan vladar i pravi ratnik koji je u ono doba znatno podigao ugled hrvatskoj državi u Europi.

    Trpimir koji je stolovao u Klisu, nazivao se "pomoću Božjom knez Hrvata" ("dux Croatorum iuvatus munere divino") odnosno "Trpimir, knez Hrvata" ("Trpimirus, dux Croatorum), što je prvi spomen hrvatskog imena u povijesnim spomenicima. Svoju državu nazivao je "kraljevstvo ili država Hrvatska" ("regnum Croatorum").

    Osobito je znamenita Trpimirova isprava na latinskom jeziku od 4. ožujka 852., kojom je splitskoj nadbiskupiji potvrdio darovnicu svoga prethodnika Mislava, te joj je još darovao crkvu sv. Jurja u Putalju i neke posjede s pripadajućim kmetovima. Tu najstariju sačuvanu ispravu hrvatskih vladara, napisao je jedan svećenik u svojstvu kneževog kancelara, a u njoj su i navedeni svjedoci: pet župana, knežev upravitelj dvora, dva svećenika i pet ostalih uglednika.

    Knez Trpimir bio je veoma pobožan i za svoje vrijeme naobražen čovjek. Tako je u Rižinicama kod Klisa dao sagraditi samostan i crkvu sv. Petra, te je pozvao nekoliko benediktinaca-redovnika poznatog benediktinskog središta Montecassino (između Rima i Napulja) s Apeninskog poluotoka. Benediktinci koji su se nastanili u samostanu odigrali su značajnu ulogu u vjerskom i prosvjetnom životu, te širenju pismenosti. Knez Trpimir i njegov najstariji sin Petar hodočastili su talijanski grad Cividale (16 km. istočno od grada Udine), a dokaz tome su njihova zabilježena imena u poznatom Evanđelju sv. Marka.

    Na njegovom dvoru boravio je i jedan od najučenijih ljudi tadašnjeg doba, benediktinac Gottschalk kojeg su prognali iz Franačke države. Iz njegovih spisa "Tractatus de trina Deitate" saznaju se vrlo zanimljivi i značajni podaci o tome kako mu je Trpimir 846. godine pružio zaštitu.

    Potkraj Trpimirova vladanja god. 863. došlo je i do prvog rascijepa između rimskoga pape i carigradskog patrijarha.

    Nakon Trpimira, na prijestolje dolazi oko god. 864. knez Domagoj.