Nakon uspješnog kraljevanja Trpimira II. i Krešimira I., godine 945. kraljem postaje Miroslav najstariji sin Krešimira I.. Odmah na početku njegova vladanja ban Pribin izaziva unutarnje sukobe za prijestolje, koji će nakon velikih nereda završiti Miroslavovom pogibijom od banove ruke. Na prijestolje je tako godine 949. došao Mihajlo Krešimir II.

    Za vrijeme unutarnjih sukoba Hrvatska je oslabila, smanjila se njezina vojska, mornarica se prepolovila, a granične su se zemlje od nje odijelile. Tako su se otoci Brač, Hvar i Vis opet pridružili neretvanskoj oblasti, a dalmatinski gradovi i otoci Bizantu. Od Hrvatske se tada vjerojatno odcijepila i Bosna, malena zemlja oko izvora rijeke Bosne, a god. 950. Mađari su preoteli istočnu Slavoniju i Srijem.

    Kralj Mihajlo Krešimir II. kasnije je uspio donekle obnoviti hrvatsku moć. Ponovo je zavladao Bosnom, a vlast mu je u zemlji između Save i Drave ostala pod sigurnom kontrolom. Održavao je dobre odnose s dalmatinskim gradovima, posebno sa Zadrom. Tako je jednom prigodom darovao samostanu sv. Krševana selo Dikla, a njegova žena Jelena dala je sagraditi u Solinu dvije crkve. Crkva sv. Stjepana služila je kao grobnica kraljeva, a crkva sv. Marije kao krunidbena bazilika.

    Kraljica Jelena je također bila sahranjena god. 976. u crkvi sv. Marije, a na sarkofagu u kojem je sahranjena, uklesan je latinski natpis: "U ovom grobu počiva Jelena, glasovita (ili službenica Božja) žena Mihajla kralja, a majka Stjepana kralja. Ona se odreče kraljevskog sjaja dneva osmoga mjeseca listopada. I bi ovdje pokopana godine od upućenja Gospodinova 976., indikcije četvrte petoga cikla mjesečeva, sedamnaeste epakte, petoga kruga sunčanoga, koji pada sa šestim. Gle, ovo je ona, koja je za života bila majka kraljevstvu, a zatim postala majkom sirota i zaštitnicom udovica. Deder čovječe, pogledavši amo, reci. Bože smiluj joj se duši !" (Don Frane Bulić: "U kolijevci hrvatske povjesnice")

Krešimir II. umro je oko 969. a naslijedio ga je njegov sin Stjepan Držislav.