Iako je knez Trpimir imao tri sina; Petra, Zdeslava i Muncimira, na hrvatsko kneževsko prijestolje dolazi Domagoj, pripadnik druge obiteljske loze, kojoj se nasljedni zemljišni posjed nije nalazio između Trogira i Splita kao Trpimirovićima, nego negdje oko Knina.

    Tu promjenu dinastije pokušali su iskoristi Mlečani, koji su se u to doba oporavili od teških udaraca zadobivenih od Arapa prije 25 god., te su god. 865. krenuli napasti Hrvatsku, ali Domagoj je uspio mudro ugovoriti mir.

    Arapi su i dalje napadali obalne gradove, a od 866. opsjedali su 15 mjeseci Dubrovnik koji se je uspio obraniti svojim snagama i uz pomoć bizantske ratne mornarice.

    Domagoj, koji je dotada učvrstio svoju vlast, pomogao je 869.-871. franačkom caru Ludoviku II. da zauzme Bari kojeg su prije osvojili i neko vrijeme držali Arapi. Bari je zauzet na juriš 2. veljače 871., a u mornarici kneza Domagoja sudjelovali su i dubrovački brodovi. Tadašnji hrvatsko-dubrovački pomorski savez, prva je pouzdana veza Dubrovnika s kasnijom narodnom i državnom maticom, a ujedno i dokaz snage hrvatske i dubrovačke mornarice, te hrvatske pomorske afirmacije.

    U to vrijeme Domagojev boravak pod Barijem iskoristio je Bizant koji je sa svojom mornaricom napao i pokorio Neretvane, te pritom opustošio i hrvatsku obalu. Iduće godine kad su Arapi ponovo napadali bizantske gradove u Dalmaciji, Hrvati i Neretvani vratili su im istom mjerom, tako što su ponovo počeli napadati tuđe brodove i to posebno mletačke, jer su Mlečani bili bizantski podanici.

    Sukobi su bili tako česti i okrutni, da je kneza Domagoja i sam papa Ivan VIII. koji ga je inače zbog njegova sudjelovanja u osvajanju Barija nazvao "slavnim knezom" ("duci glorioso"), zamolio da nastoji umiriti svoje podanike, jer mu njihova gusarska nedjela "potamnjuju dobar glas".

    Mlečani su Domagoja nazvali "najgorim knezom hrvatskim" ("dux pessimus Croatorum"), a u mletačkim uspomenama njegovo je ime ostalo prokleto ("pessimus Sclavorum dux") kao i ime njegovih podanika ("Sclavorum pessime gentes et Dalmacianorum")

    Bizant je pokušao s protjeranim Zdeslavom Trpimirovićem svrgnuti kneza Domagoja ali u tome nisu uspjeli. Nakon smrti franačkog cara Ludovika II. god. 875. na njegovo prijestolje dolazi Karlman, sin Ludovika Njemačkog, koji je u to doba vladao i Panonskom Hrvatskom. Dalmatinska Hrvatska sa svojim knezom Domagojom nije priznala novog vrhovnog vladara, nego su se pobunili. Knez Domagoj umro je 876. u vrijeme sedmogodišnjeg teškog rata u kojem su se Hrvati zauvijek oslobodili franačke vlasti.