| . |
Noćas misli moje putuju,
a srce moje vjetar sada nosi,
sanjam Te s ružom u kosi.
I noćas zaboravljam sebe,
a srce moje pati i umire,
umire zbog Tebe.
Glas Tvoj u snu me zove,
usne moje vatrom gore.
Izgorjele bi tako lako,
da ih suze ne gase polako.
U snu gledam prelijepe oči Tvoje,
najljepše oči Hrvatice moje!
Svu Tvoju ljepotu i dobrotu,
čuvam duboko u sebi,
za sva vremena i vječnost,
Ti ostaješ u meni.
O Hrvatice, Hrvatice,
besmrtno Te volim,
za našu ljubav,
Gospi se svake noći molim.
Hvala Ti dragi Bože,
što si tako darežljiv bio,
kada si najljepšu kći stvorio.
Budim se, otvaram oči
i gledam u nebo sada,
dok jedna zvijezda pada.
Sve što želim i sve što hoću,
biti zauvijek s Tobom,
danju i noću!
siječanj 1992. Krešimir Kurobasa
|
. |