Hrvati su pored latiničnog pisma rabili još dva pisma: glagoljicu i bosančicu. Glagoljicom su napisani: Baščanska ploča (oko god. 1100.), Vinodolski zakonik (god. 1288.), Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića, te mnoge druge crkvene knjige i drugi dokumenti. Bosančicom je pak napisan Poljički statut (god. 1440.), jedan od najstarijih hrvatskih pisanih spomenika. Glagoljica i bosančica su se također koristili u misnim slavljima na hrvatskom jeziku.

    Najljepša djela hrvatske književnosti nastala su u Dalmaciji, a najpoznatiji književnici su: pisac i "otac hrvatske književnosti" Splićanin Marko Marulić (1450-1524) čija su najpoznatija djela prvi hrvatski ep "Judita", "Istorija od Suzane", "Dobri nauci", te "Molitva suprotiva Turkom", pisac Hanibal Lucić (1485-1553) čije je najpoznatije djelo drama "Robinja" u kojoj je prikazao sudbinu ratnika koji su ratovali protiv Turaka, pjesnik Petar Hektorović (1487-1572), svećenik i pisac Dubrovčanin Marin Držić (1508-1567) koji je u svojim izvrsnim komedijama "Dundo Maroje", "Novela od Stanca", "Skup" i drugima sjajno predočio tadašnji život u Dubrovniku, pjesnik Ivan Gundulić (1589-1638) iz Dubrovnika čija su najpoznatija djela pastirska igra "Dubravka", "Suze sina razmetenoga", te "Osman" koji je nastao kao inspiracija u povodu pobjede nad Turcima kod Moćina.

    Nadalje tu su još: isusovac i pisac Bartol Kašić (1575-1650) iz Paga koji je napisao prvu hrvatsku gramatiku baziranu na štokavskom narječju, izumitelj i leksikograf Šibenčanin Faust Vrančić (1551-1617) koji je napisao rječnik pet europskih jezika (latinski, talijanski, mađarski, njemački i hrvatski), književnik i povjesničar Senjanin Pavao Vitezović Ritter (1652-1713) koji je sudjelovao u bitkama protiv Turaka, a najpoznatija djela su mu "Croatia rediviva" ("Oživljena Hrvatska") i "Odilenje sigetsko", isusovac i pjesnik Dubrovčanin Ruđer Bošković (1711-1787) koji je bio mnogo poznatiji kao izvrsni matematičar i teorijski fizičar, te još kao astronom, filozof, arheolog, geodet, diplomat i predavač na sveučilištima u Parizu, Rimu, Paviji i Breri pokraj Milana. Zatim: filozof Franjo Petrić (1529-1597) iz Cresa koji je bio još matematičar, prirodoslovac, govornik, graditelj, povjesničar i glazbenik, karmelićanin i indolog Filip Vezdin (1748-1806) koji je u XVIII. st. odnosno 100 godina prije Engleza napisao prvu sanskrtsku gramatiku, svećenik i pjesnik Ivan Česmički (1459-1434), franjevac i pisac Andrija Kačić Miošić (1704-1760), te mnogi drugi...

    U novijoj hrvatskoj povijesti najpoznatiji književnici su: ban i pjesnik Ivan Mažuranić (1814-1890) iz Novog Vinodolskog čije je najveće djelo pjesma "Smrt Smail-age Čengića" s kojom je stekao svjetsku slavu, književnik August Šenoa (1838-1881) iz Zagreba čija su najpoznatija djela "Zlatarevo zlato", "Seljačka buna", "Diogenes" i "Kletva". Zatim: pisac i pjesnik Ante Kovačić (1854-1889) čije je najpoznatije djelo "U registraturi", pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević (1865-1908) iz Senja, književnik Antun Gustav Matoš (1873-1914), itd...