Prvi pravi hrvatski grbovi pojavljuju se u XI. stoljeću, a njihova se uporaba osobito širi nakon sklopljenog sporazuma između Hrvata i Kolomana poznatijim još kao Pacta Conventa god. 1102. Dosadašnja povijesna istraživanja pokazala su da Hrvati nisu imali grbove u vrijeme hrvatskih vladara narodne dinastije, izuzev možda kralja Zvonimira za kojeg se pretpostavlja da mu je grb imao naizmjenična crvena i bijela polja kvadratnog oblika.

    Znakovi i simboli koji su se upotrebljavali prije XI. st. kao grb Istre (koza), Hrvatske (polumjesec i zvijezda) i drugi, znanost o grboslovlju dijeli na oznake odnosno znamenja, jer su nastali prije grboslovnih pravila koja su stvorena u Francuskoj, Njemačkoj i Engleskoj u vrijeme križarskih ratova koji su se vodili za oslobođenje Kristovog groba u Jeruzalemu. Grbovi su se nosili na štitovima, a služili su za međusobno prepoznavanje ratnika.

    Današnji službeni grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb s osnovicom štita na kojem se nalazi 25 naizmjenično crvenih i bijelih kvadrata. Nad štitom je vijenac s prvim poznatim hrvatskim grbom (polumjesec ispod zvijezde) i grbovima hrvatskih zemalja: Dubrovačke republike (stilizirani grb koji ima dvije ovalne pruge), Dalmacije (tri leopardove glave s krunama, ali nije isključeno da se radi o risovim ili lavljim glavama), Istre (koza) i Slavonije (kuna između dviju rijeka).