Dolaskom Hrvata na prostore ostataka današnje domovine, cjelokupna književnost odnosno umjetnost i znanost rađa se u Crkvi. U vjerskom i kulturnom razvoju hrvatskog naroda, veliku ulogu su odigrali benediktinci-redovnici poznatog benediktinskog središta Montecassino (između Rima i Napulja) s Apeninskog poluotoka. Oni su došli u Hrvatsku na poziv kneza Trpimira, koji im je dao izgraditi samostan u Rižinicama kod Solina. Svećenici su kao i svugdje širom Europe, odgojili i školovali sve poznatije umjetnike i znanstvenike, ali su isto tako i sami bili veliki umjetnici i znanstvenici koji su stvorili veliki broj raznih umjetničkih i znanstvenih djela.

    U ovom poglavlju "Hrvatska kultura" može se pročitati: o hrvatskom jeziku koji je najvažniji dio kulturne baštine hrvatskog naroda, te je ujedno temelj sveukupne hrvatske kulture i dokaz svijesti o pripadnosti jedinstvenom hrvatskom nacionalnom biću kroz čitavu povijest. Tu se također mogu naći osnovne informacije o povijesti hrvatskih grbova i graditeljstvu iz doba vladavine knezova i kraljeva hrvatske krvi pa sve do graditeljstva srednjeg vijeka, te najpoznatijim hrvatskim graditeljima, majstorima, kiparima, slikarima i drugim umjetnicima.

    Nadalje su spomenuti i neki najstariji dokumenti kao što su Bašćanska ploča, Vinodolski zakonik, Misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića i Poljički statut, a navedeni su i: najpoznatiji predstavnici hrvatske književnosti i hrvatske glazbe, hrvatski političari: "otac Domovine" dr. Ante Starčević i Stjepan Radić, te hrvatski sveci i blaženici.